U ovom prikazu dijelimo kako smo reorganizirali kućnu biblioteku tako da se knjige lakše nalaze, posuđuju i vraćaju na mjesto. Polazna točka bila je realnost: police su bile pune, a popis naslova postojao je samo u sjećanju. Cilj nam nije bio savršen katalog, nego sustav koji svatko u kući može pratiti bez napora.
Najprije smo napravili brzu inventuru u tri košare: zadržati, pokloniti, preseliti u drugo mjesto. Pravilo je bilo jednostavno: svaka knjiga mora imati razlog za ostanak ili jasnu sljedeću destinaciju. Time smo odmah rasteretili police i otvorili prostor za logičan raspored.
Zatim smo definirali zone prema načinu korištenja, a ne prema „idealnoj” bibliotečnoj klasifikaciji. Dječje knjige i slikovnice smjestili smo niže i bliže mjestu gdje se čita, dok su suvremeni romani i putopisi otišli u dnevni boravak. Knjige o povijesti i samorazvoju ostavili smo u radnom kutku, jer se tamo najčešće koriste uz bilješke.
Za književne žanrove pregledali smo postojeće naslove i izabrali četiri glavne oznake koje većina razumije: roman, publicistika, dječje, referentno. Unutar svake oznake poredali smo po autoru, a serijale držali zajedno bez obzira na slovo. Tako smo dobili brzinu pronalaska, ali i uredan izgled polica.
Alat za evidenciju odabrali smo po kriteriju „najmanje trenja”: mora raditi na mobitelu i računalu i omogućiti izvoz podataka. Napravili smo jednostavnu tablicu s poljima: naslov, autor, žanr, lokacija (polica/razina), status (u kući/posuđeno), te napomena (npr. dio serijala). Dogovorili smo da unos nove knjige traje najviše jednu minutu, inače sustav propada u praksi.
Označavanje polica riješili smo diskretno, bez vizualnog kaosa: mala naljepnica s kodom zone i brojem police. U tablici lokacija izgleda kao npr. DNV-2 (dnevni boravak, polica 2), a na polici stoji samo isti kod. Tako se knjiga može vratiti na točno mjesto čak i kad je netko drugi posudio ili presložio nekoliko naslova.
Poseban izazov bili su čitateljski klub savjeti i popisi za raspravu, jer knjige često cirkuliraju. Uveli smo pravilo posudbe: svatko tko nosi knjigu iz kuće upiše ime i datum, a po povratku samo promijeni status. Kad je klub aktivan, držimo mali „stol s rotacijom” gdje se odlažu trenutno čitani naslovi, da ne lutaju po stanu.
Kod teme kako odabrati knjigu, umjesto dugih popisa, u tablicu smo dodali dvije praktične oznake: „sljedeće za čitanje” i „preporučeno”. Preporuke smo vezali uz povezane teme (npr. putopisi i avanture za ljeto, povijest za projekt ili školu) kako bi odabir bio brz. Time smo smanjili kupnju duplikata i povećali šansu da knjige dođu na red.
Za intervjue s piscima, programe festivala i potpisane primjerke stvorili smo malu „arhivsku” zonu s manje posudbi. Tamo držimo i knjige koje se listaju povremeno, poput monografija, jer traže stabilno mjesto i pažljivije rukovanje. Pravilo je da se arhiv ne širi bez odluke cijelog kućanstva, kako ne bi preplavio ostale zone.
